Živimo u vremenu i konkretnom međunarodnom i domaćem okruženju koje svojim složenim i raznovrsnim sadržajima predstavljaju mozaik raznih socijalnih problema. Među brojnim negativnim sadržajima prisutnim na našim bosanskohercegovačkim prostorima spada i fenomen trgovine ljudima. Trgovina ljudima je vid kriminala koji pojedincima i kriminalnim skupinama omogućava stjecanje velikih nelegalnih zarada. Prisutnost trgovine ljudima posebno je specifično za postkonfliktne zemlje i zemlje u tranziciji, gdje je razvidno prisustvo svih gospodarskih i socijalnih čimbenika koji pospješuju njezino postojanje, a od kojih su najvažniji: siromaštvo, nezaposlenost, nedostatak mogućnosti, spolna diskriminacija, visoka razina nasilja, gubitak sustava vrijednosti, nedostatak odgovarajućeg pravnog okvira i neizgrađenost društvenih institucija. Posebnu ozbiljnost trgovini ljudima, kao modernom obliku ropstva, daje i činjenica da su žrtve trgovine ljudima izložene dugotrajnom iskorištavanju, nasilju, nehumanom i degradirajućem ponašanju, te da česte posljedice njihova statusa budu teške psihičke i tjelesne ozljede, pa čak i smrt. Stoga, pored toga što je jedan od najgorih zločina našega doba, trgovina ljudima predstavlja i tešku povredu ljudskih prava i osnovnih sloboda i kršenje osnovnih načela međunarodnih dokumenata u području ljudskih prava i sloboda.

Definicija trgovine ljudima

Trgovina ljudima dio je nove terminologije u predstavljanju problema ropskoga položaja ljudi. Zato bi najjednostavnije definicija toga pojma glasila da je „trgovina ljudima, posebno ženama i djecom, trgovina ljudskom bijedom, te predstavlja jedan od najvećih zločina našega doba.“ (Bjelica & Cockburn, 2003.) Ona je jedna od najvećih i najprofitabilnijih globalnih kriminalnih aktivnosti, zajedno s trgovinom narkoticima, oružjem i pranjem novca.

Pravno gledano, to je krivično djelo koje obuhvaća: vrbovanje, prevoženje, prebacivanje, predaju, prodaju, kupovinu, posredovanje u prodaji, skrivanje i držanje osoba, pri čemu se koristi: sila, prijetnja, zabluda, zloupotreba ovlaštenja, zloupotreba povjerenja, zloupotreba odnosa ovisnosti, zloupotreba teških prilika drugoga, zadržavanje osobnih isprava, davanje ili primanje novca ili druge koristi.

Ljudima se trguje radi: eksploatacije rada, prinudna rada, vršenja krivičnih djela, prostitucije, druge vrste seksualna iskorištavanja, prosjačenja, upotrebe u pornografske svrhe, uspostavljanja ropskoga ili njemu slična odnosa, oduzimanja organa ili dijela tijela i korištenja u oružanim sukobima.

Bosanskohercegovački kontekst

Bosna i Hercegovina od usvajanja svoga prvog Akcijskoga plana za borbu protiv trgovine ljudima 2001. godine planski, organizirano i koordinirano pristupa aktivnostima usmjerenim prema suzbijanju trgovine ljudima. Danas su aktivnosti institucija vlasti i organizacija civilnoga društva prerasle u sveobuhvatan, koordiniran i učinkovit odgovor na taj negativni fenomen. Bitna vrijednost je u tome što se sve aktivnosti provode u partnerstvu vladina i nevladina sektora, te u suradnji s međunarodnim organizacijama i drugim zemljama.

Usprkos svemu, trgovina ljudima nije iskorijenjena u BiH, kao što to nije slučaj ni bilo gdje u svijetu. Reagirajući na mjere usmjerene prema njezinu suzbijanju, trgovina ljudima se mijenja i prilagođava novonastalim okolnostima tako da se u BiH sada trguje ljudima na mnogo prikriveniji način i u drugačije svrhe. Pored nastavljanja aktivnosti u borbi protiv trgovine u svrhu seksualna iskorištavanja, posebna pozornost je usmjerena i na suzbijanje trgovine ljudima, a posebno djecom u svrhu prisilna rada koji se u BiH ogleda u prisilnom organiziranom prosjačenju i činjenju drugih nezakonitih aktivnosti, te djeci koja su izložena drugim oblicima iskorištavanja, a s obzirom na migrantske tokove i prilike s kojima BiH suočila.

Vlasti u BiH poduzele su bitne mjere za suprostavljanje trgovini ljudima definiranjem nacionalnih politika i akcijskih planova, usvajanjem zakona i drugih propisa koji tretiraju borbu protiv trgovine ljudima, alociranjem financijskih i drugih resursa, razvijanjem kapaciteta nadležnih institucija i uspostavljanjem bliskoga partnerstva između vlasti i civilnog društva, što je evidentno načinilo bitan napredak u ukupnoj situaciji i smanjenju broja identificiranih žrtava trgovine ljudima.

Stanje trgovine ljudima tijekom 2020. godine

U sveprisutnoj lošoj gospodarskoj situaciji građana, velikoj nezaposlenosti i drugim socijalnim otežavajućim okolnostima sve češće se javlja oblik trgovine ljudima, posebno trgovine djecom gdje se kroz prosjačenje, prisilan rad, prisilne brakove, seksualne odnose s maloljetnicima ili prodaju organa pronalaze prilike za zaradu novca za preživljavanje.

U godišnjem izvješću o trgovini ljudima za Bosnu i Hercegovini - TIP report 2020 naglašava se da je država BiH pokazala napredovanje u rješavanju problema trgovine ljudima: „Vlada Bosne i Hercegovine ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore da to učini. Vlasti su pokazale sve veće napore u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje, uzimajući u obzir utjecaj pandemije COVID-19, ako je uopće postojala, na njezinu sposobnost suzbijanja trgovine ljudima; stoga je Bosna i Hercegovina nadograđena na razinu 2. S obzirom da su vlasti dodijelile dovoljno resursa za pisani plan koji će, ako bude proveden, predstavljati značajno nastojanje u pravcu ispunjenja minimalnih standarda, BiH je prema Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima odobreno izuzeće od spuštanja na nivo 3. Stoga, Bosna i Hercegovina ostaje na nivou 2 Nadzorne liste treću godinu zaredom.“

Statistički podatci Ministarstva sigurnosti BiH daju podatke da je u 2020. godini identificirano ukupno 70 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, od čega je 51 ženskog spola. Od ukupnog broja potencijalnih žrtava trgovine ljudima 35 su djeca. Djeca se najčešće eksploatiraju u svrhu prosjačenja, te je od ukupnog broja potencijalnih žrtava trgovine ljudima evidentirano 38 slučajeva prosjačenja, 17 slučajeva seksualnog iskorištavanja i 15 slučajeva drugih oblika trgovine ljudima. Od ukupnog broja 7 žrtava su strani državljani, a 63 žrtve su državljani BiH. Tijekom 2020. godine u sigurnim kućama / skloništima asistirano je 41 potencijalnoj žrtvi trgovine ljudima dok 29 potencijalnih žrtava trgovine ljudima nisu asistirane u sigurnim kućama / skloništima.

Caritasov odgovor na fenomen

Caritas Bosne i Hercegovine uključio se u taj problem 2005. godine i od tada aktivno sudjeluje u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima na području: prevencije, umrežavanja, zagovaranja, resocijalizacije, repatrijacije i readmisije. Kao dio mreže Caritasa Europa i Caritasa Internationalis, Caritas BiH surađuje na regionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, te kroz projekt u Euro Mediteranskoj regiji uvezuje znanja, kapacitete i mogućnosti u rješavanju problema trgovine ljudima ili pojavnim oblicima trgovine djecom koji se posebno javljaju u posljednjih nekoliko godina međukontinentalne migracije.

Caritas Bosne i Hercegovine je u suradnji s Ministarstvom sigurnosti BiH objavio Istraživanje o trgovini djecom u Bosni i Hercegovini, provedeno u okviru projekta Jačanje suradnje Caritasovih članova Euro Mediteranske regije u borbi protiv trgovine ljudima (2017.-2019.). Izvješće na poseban način tretira oblike trgovanja djecom, mehanizme i put zaštite, te ulogu svih uključenih aktera u proces. Preporuke iz izvješća odnose se na poboljšanje sustava, obuke svih osoba u lancu trgovanja djecom kako bi odgovor na ovaj fenomen bio što kvalitetniji i svrsishodniji bez mogućnosti za štetu djetetu. Izvješće se nalazi na web stranici http://caritas.ba/hr/eng/integrirana-verzija-istrazivanja-o-trgovini-djecom-u-bih-en-hr/1108

Istraživanje je dio globalnog istraživanja o trgovini djecom, objavljeno od Caritasa Francuske / Secours Catholique pod nazivom „Nevidljiva djeca, nekažnjeni zločin“ koje pored statističkih podataka i preporuka, obrađuje fenomen prekograničnosti, mobilnosti kako u regiji tako i kroz kontinente. Prema UNICEFU oko 13 milijuna djece je trgovano na svjetskoj razini, a samo oko 20 tisuća odraslih i djece je identificirano. Sve je veći broj sukoba, ekoloških i socijalnih i gospodarskih kriza. Krhkost nekih zemalja dovela je do kretanja stanovništva, čineći mnogu djecu posebno osjetljivima na trgovinu ljudima. Broj maloljetnih migranata bez pratnje svake se godine povećava u kontekstu zatvaranja granica, potičući ih na upotrebu sve opasnije rute, povećavajući njihove rizik od eksploatacije. Izvješće se nalazi na stranici http://www.contrelatraite.org/sites/default/files/inline-files/brochure_recherche-action_gb.pdf

Umreženost je vrlo važan dio cjelokupnog djelovanja Caritasa, pa tako i u odgovoru na ovaj fenomen. Regionalno snimljena su dva videa koja govore o važnosti zajedničke suradnje.

https://drive.google.com/drive/folders/1JdN6kGfk2PpUyXh1apoUf9s2Amtu1YKm

Umjesto zaključka

Žrtve trgovine ljudima danas među najodbačenijim ljudima u svim dijelovima svijeta. Trgovina ljudima strašna je i izopačena pošast, otvorena rana na tijelu današnjega društva. Papa Franjo često ističe da trgovina ljudima pretvara čovjeka u robu koja se na različite i nezamislive načine prodaje, preprodaje i iskorištava. U svijetu danas ima više od 40 milijuna žrtava trgovine ljudima ili iskorištavanja, među kojima je deset milijuna njih mlađe od 18 godina, dok je jedna od 20 žrtava seksualnog zlostavljanja u svijetu mlađa od osam godina.

40 milijuna žrtava trgovine ljudima je na cijelome svijetu.

Svaka treća žrtva je dijete.

150 milijardi dolara godišnje je dobit za trgovce ljudima.

70% žrtava su žene i djevojke.

(caritas.ba)