Treći humanitarni kongres pod nazivom „Humanitarna pomoć pod vatrom“ održan je 6. ožujka 2015. u Beču. Kongres su organizirali Ljekari bez granica , Austrijski Crveni križ, Global Responsability i Caritas Austrija. Na kongresu pred 500 sudionika govorili su Kyung-wha Kang asistent generalnog tajnika za Humanitarnu djelatnost i zamjenica korrdinatora za humanitarnu pomoć u UN-u. Prema njenim riječima 1.5 biliona ljudi je trenutno na području države koja je disfunkcionalna ili zahvaćena konfliktom, državama koje imaju slabo vodstvo kao i državama čije vlade nemaju mogućnosti osigurati osnovna usluge i sigurnost za svoje sugrađane. Gosti kongresa bili su i Yves Daccord, generalni direktor Međunarodnog komiteta Crvenog Križa kao i Wolfgang Petrisch bivši UN predstavnik u Bosni i Hercegovini. Bivši UN predstavnik za Bosnu i Hercegovinu govorio je o svom iskustvu u Bosni i Hercegovini, i osvrnuo se na poteškoće s kojima su se snage Un-a susretale tijekom rata u BiH. Iz njihovih izlaganja je bilo jasno koliko je teško humanitarcima osigurati sigurnost u konflitnim situacijama kada u ovom trenutku imamo na destine zarobljenih humanitaraca. Mahmoud Shabeeb, regionalni oficer za komunikacije osvrnuo se na medijsko djelovanje i utjecaj medija na kriznim područjima. Prema njegovim riječima mediji su glas ljudi koji su pogođeni nekom katastrofom u nedostupnim područjima, ali isto tako mogu biti pakao ukoliko nije moguće zaštiti korisnike odnosno utjecati na negativne utjecaje koje proizilaze iz medijskih objava preko socijalnih mreža. Dieudonne Nzapalainga, biskup u Centralnoj Afričkoj Republici govorio je o mogućnostima pristupa humanitarne pomoći i života i rada na području koje je zahvaćeno ratnim dešavanjima. Iako je humanitarna pomoć zaštićena Ženevskom konvencijom nerijetko je kršena napadima na civile, djelatnike humnaitarnih organizacija. Giuseppina Maria Nicolini, gradonačelnica Lampeduse govorila je Europskoj odgovornosti koja je trenutačno na meti. Prema njenim riječima ljudi koji bježe iz konfliktinih područja imaju pravo stići na sigurno odredište gdje će se osjećati sigurno. Na žalost realnost je drugačija i neprihvatljiva jer ljudi umiru na najgori mogući način u potrazi za boljim životom. Paul Conneally, direktor Međunarodne Telekomunikacijske unije dao je osvrt na nove tehnologije i inovacije za poboljšanje efektivnosti humanitarne akcije. Postavio je pitanje da li su nove inovacije mit ili fakt? Prema njegovim riječima od krucijalnog značaja za humanitranu pomoć i aktere koji pružaju humanitarnu pomoć jesu projeti Istraživanja i Razvoja za koje je uvijek jako teško opravdati postojanje, a koji potencijalno u budućnosti dopuštaju nevladinim organizacijama da spašavaju živote. Bertrand Taithe, profesor Univerziteta Mančester postavio je pitanje: Da li humanitarna pomoć prolongira Rat? Prema njegovim riječima u središtu konflikta humanitarna pomoć nesumnjivo postaje dio političkog, ekonomskog i socijalnog konteksta. Na kraju dana govorilo se o konfliktu u srednjem Istoku u kojem nema mjesta za humanitarnu pomoć. Srednji istok je svjetski i humanitarni „hotspot“. Govorilo se o izbjeglicama iz Sirije te njihovom utjecaju na Kurdistan regiju i Irak, te posljedicama konflikta u Siriji na susjede. Na koncu poruka je vrlo jasna: Ljudsko je pravo na dostojanstven život svakog čovjeka.